Govor maturanta Karla Lemca na svečanoj dodjeli svjedodžbi

Na svečanoj akademiji, koja je održana 28. lipnja 2022. u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, svoju je riječ prigodom uručenja dokumenata maturantima u ime svih maturanata uputio Karlo Lemac, učenik četvrtog A razreda. Njegov govr donosimo u cijelosti. 

Hvaljen Isus i Marija!

Na početku vas sve srdačno pozdravljam i drago mi je što možemo svi zajedno svečano proslaviti ovogodišnji „Te Deum“.

Na poseban način pozdravljam splitsko-makarskog nadbiskupa u miru, mons. Marina Barišića, koji je predslavio sv. misu te uzveličao ovo naše slavlje svojim dolaskom. Molimo vas da prenesete naše pozdrave i zahvale ocu nadbiskupu Draženu Kutleši.

Pozdravljam i don Josipa Dukića, ravnatelja naše gimnazije, kao i sve profesore i djelatnike, (roditelje, prijatelje i goste) te naposljetku sve vas, drage učenice i učenike naše Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“.

Kada bih trebao izdvojiti jednu misao po kojoj će naša generacija biti pamćena, to bi bila sigurno jedna riječ: odlazak. Generacija odlazaka. Možda zvuči na trenutak čudno, pomalo strahovito, ali tako je. Bilo je odlazaka, onih očekivanih, ali i onih iznenadnih.

Prva osoba koju smo upoznali i s kojom smo razgovarali svi mi u ovoj školi, bio je naš don Luka. Dobro se sjećamo njegovih riječi da je svatko od nas koji je došao u ovu školu, za njega i za sve profesore odlikaš. Čista petica. 5.0. Ali na nama je hoćemo li tu ocjenu do kraja zadržati. Svi mi još uvijek pamtimo njegove poticaje i molbe koje nam je s očinskom brigom slao. Svi dobro znamo kako je uvijek često volio spominjati svoga oca i svoju majku. Sad znamo i vidimo da je upravo on svojim riječima, ali ponajviše djelima i brigom za nas, želio biti i naš otac i naša majka. Živio je za svoju školu i za svoje učenike. I pred kraj, kad mu je bilo teško, bio je ovdje, u školi, za nas. Iako mu je želja bila da s nama završi svoj hod kroz NKG i ode u zasluženu mirovinu, Božji plan je bio malo drugačiji. Vjerujemo da sada uistinu uživa plod svojih djela i da je u najboljoj mirovini, kojoj se i svi mi jednog dana nadamo stići. Don Luka, od srca vam za sve jedno veliko hvala! U našim ste sjećanjima i molitvama!

10.9.2018.g. Mi maturanti dobro se sjećamo ovog dana. Tada je započelo naše gimnazijsko putovanje (nekima malo prije 😊). Započeli smo ga sa sv. misom i danas ga završavamo sa sv. misom. Krist na početku, Krist na kraju! Radost, nestrpljivost, brojni upitnici… Sve to je bilo tog dan u nama. Sjećamo se ulaska u naše razrede po prvi puta, gdje su nas radosno dočekale naše razrednice: s. Stela i s. Lidija.

S. Stela. Na sam spomen njezina imena, vraćaju se u misli brojne uspomene i radosni trenutci provedeni s njom. Ona je, kako joj i samo ime govori /grč./, bila poslana da svojim životom bude primjer drugima. U nama je vidjela snagu, poletnost duha i nadu na kojoj svijet ostaje. Ako je to itko iskusio, onda smo to mi. I to smo iskusili u cijelosti. Geslo sv. Franje glasi: „Mir i dobro“. I ona je to bila. Ponizna Franjina službenica koja je svima donosila mir i dobro. Zauvijek ćemo pamtiti s kakvom nas je snagom podučavala našoj svetoj vjeri, koju je ljubav gajila prema Bogu i Njegovoj Riječi, koju je snagu u Njoj nalazila. Iako je bilo relativno kratko vrijeme provedeno s njom, sestra Stela će ostaviti neizbrisiv trag u sjećanjima ne samo naše škole, nego i svih ljudi koji su je poznavali. Na nama je ostalo da zahvalimo dragom Bogu za sva dobročinstva koje nam je preko sestre Stele darovao te da se nje sjećamo zauvijek u našim molitvama. Te da budemo sretni, jer kako samo njezino ime govori, imamo jednu zvijezdu koja će nas zauvijek pratiti.

Dragi Bog je s. Stelu uzeo, ali nam je poklonio novu razrednicu, Anu Šegvić. Zamijeniti s. Stelu nije bilo lagano. Mislim da nitko ne može ni zamisliti kako ste se u tom trenutku osjećali. Ali, razrednice, išli ste hrabro. Korak po korak. Otvorili ste cijelo svoje srce za nas da bi vam mi polako otvarali svoja srca. I uspjeli ste. Dogurali smo. Svi zajedno. Radosni. Bilo je tu padova, suza, svađa, ali ponajviše ljubavi, smijeha i radosti. Vaše poticaje uvijek ćemo pamtiti i rado ćemo ih se sjećati. I zato u ime svih nas, posebno vašeg 4.a, od srca jedno veliko hvala!

Svakome od nas će sigurno od mnogih sati provedenih u NKG-u, u  sjećanjima ostati sati glazbene umjetnosti. Sestro Lidija, uvijek ćemo se s radošću prisjećati vaše ljubavi prema glazbi i žara s kojim ste htjeli tu ljubav prenijeti na nas. Posebno će te ostati zapamćeni po svojem vjernom vođenju zbora, ali i po svim sv. misama koje ste ovdje, u sjemeništu, ali i na drugim manifestacijama obogatili animirajući zbor. 15.11.2010. započelo je vaše NKG-ovsko putovanje i ove godine, zbog vaše nove službe kao provincijske glavarice, završava. Godine su proletjele, ali trag koji ste ostavili u školi je neizbrisiv. Nadamo se i vjerujemo da će te svoju službu provincijske glavarice vršiti vjerno i sa punim žarom Duha Svetoga kao što ste vršili službe u našim školama. Zato, sestro Lidija, u ime nas maturanata, posebno vašeg 4.b te u ime svih generacija od 2010.g. kojima ste predavali, od srca jedno veliko hvala i neka vas dragi Bog blagoslovi!

Od osoba koje su sigurno obilježile naše gimnazijsko putovanje, treba istaknuti don Josipa. Don Josipe, hvala vam na svemu što ste za nas učinili. Hvala vam za svako jutro, za svaki obilazak razreda, za svako pitanje kako smo, jeste li svi na okupu? Hvala vam za ljubav prema znanju, posebno prema grčkom jeziku, koju ste na nas prenosili. Vaša očinska briga za nas je ono po čemu ćete trajno ostati zapamćeni u našim srcima!

Dragi profesori, hvala i vama! Iako je put bio težak, stigli smo do kraja. Nisu nas zaustavile ni poteškoće ni suze, bolesti, COVID te online nastava. Sve smo zajedno, mi i vi, prošli, te s ponosom stojimo danas ovdje prisjećajući se svih lijepih trenutaka. Naša je samo želja da i buduće generacije učenika koje dolaze osjete vašu brigu, a i da vi imate još puno ovako dobrih generacija kao što je naša😊!

Hvala našim roditeljima. Njihova briga i potpora tijekom školovanja pomogla je da budemo ovdje ponosni u zajedništvu. Vjerujem da će i oni pamtiti ovu školu barem po svim duhovnim dobrima koje su od nje primili na duhovnim obnovama.

Hvala vama, učenice i učenici koji ostajete ovdje, u NKG-u. Nastavite i dalje marljivo raditi i izvršavati svoje obveze, jer put do uspjeha nije lagan, ali nagrada je slatka.

Hvala i vama, oče nadbiskupe! S vama smo započeli naš gimnazijski hod, s vama ga i završavamo. Vi ste nas pratili svojim molitvama i za nas ste, na svakom vašem dolasku ovdje u školu, imali riječi ohrabrenja i utjehe. Neka vam dragi Bog da snage da i sada, iako umirovljeni, i dalje donosite Krista onima koji ga trebaju. Vjerujemo da će i novoizabrani nadbiskup Dražen imati veliko srce za našu školu kao što ste ga i vi imali.

Iz svega vidimo da, iako su našu generaciju obilježili odlasci, dragi Bog uvijek nađe načina da nas još više obogati. Obogatio nas je novim osobama, novim radostima, novim blagoslovima koji nam ostaju kao trajna uspomena na Njegovu ljubav. Nama ostaje da sve te događaje, kao naša Majka Marija, Gospa od Blage Vijesti, naša zaštitnica, „brižno čuvamo u svom srcu“.

Svoj bih govor želio završiti s riječima jedne pjesme. Tu pjesmu najviše je voljela pjevati s. Stela. Ona je jednostavno znala što svima treba. To je Duh Sveti. I kad sve izgubiš, On ti ostane. Bog. Otac i Sin i Duh Sveti. I uistinu, Duh Sveti treba svima. Onima koji su otišli, vama koji ostajete i nama koji odlazimo u nove pobjede. Zato svi zajedno možemo s vjerom i pouzdanjem reći:

Ti dao si nam čvrstu riječ!
Daj nam svima Duha svog!
Ne napuštaj nas nikada! 
Daj nam svima Duha svog!