Maturalno putovanje

Maturalno putovanje prilika je za upoznavanje i zbližavanje nas učenika Nadbiskupijske klasične gimnazije, ali i za širenje vlastitih obzorja. Vjerujem da je Rim idealno mjesto za to. U gradu Rimu sjedinjuju se  dvije odlike naše škole: prva da je nadbiskupijska, a druga da je klasična. Rim je srce Katoličke Crkve i antičke kulture. Sve ono što smo proučavali tijekom protekle tri godine sada smo mogli vidjeti, opipati i osjetiti.

Šetnja forumom staroga grada Rima vratila nas je u ona minula vremena, čiji su nijemi svjedoci brojne građevine i spomenici. Kolosej, mjesto zabave za pogane, a za kršćane mjesto „rođenja za nebo“ nikoga nije ostavio ravnodušnim. Razmišljanje o mučenicima ubijenima u Koloseju bilo je uvertira u Vatikan i baziliku sv. Petra.

Da „Petar živi“, mogli smo osjetiti u Vatikanu čiji smo posjet započeli sv. misom koju je služio don Mato Brečić zajedno s don Marijom Popovićem, čija je zasluga da smo imali privilegij slaviti sv. misu na grobu sv. Ivana Pavla II. Zatim smo na Trgu svetog Petra prisustvovali audijenciji pape Franje. Papa nas je pozdravio i blagoslovio te nam uputio svoju apostolsku riječ koja će ostati  formula za naš život. Kazao je: „Srdačno pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike, osobito učenike i nastavnike biskupijskih gimnazija iz Požeške biskupije, zajedno s njihovim biskupom monsinjorom Antunom Škvorčevićem, kao i sjemeništarce, učenike i nastavnike Nadbiskupijske klasične gimnazije iz Splita. Dragi prijatelji, neka vam svjedočanstvo svetoga Augustina pomogne širiti svjetlo vjere u vašoj sredini kako biste oduševljeno svjedočili kršćansku nadu i ljubili bližnje. Hvaljen Isus i Marija!“ U susretu s papom Franjom i mnoštvom vjernika na Trgu sv. Petra osjetili smo snagu Crkve koja živi s vjerom u Kristovu riječ: „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ Ovaj susret s nasljednikom svetog Petra ostaje u našim srcima kao draga uspomena i poticaj da odgovorno živimo svoje poslanje u Crkvi i hrabro svjedočimo Istinu, na što nas je i Papa pozvao u svojoj katehezi: „Nemojte se plašiti onih koji nam naređuju da šutimo, koji nas kleveću i nasrću na naš.“


Obišli smo sveta mjesta: grobove papa, grobove brojnih svetaca, katakombe, svete skale, papinske bazilike – sve su to tragovi Božje prisutnosti na Zemlji na kojima smo se mogli susresti s njim, našim Stvoriteljem. Nismo zaobišli ni poznate rimske trgove, fontane i ulice, čime smo bar malčice zavirili u duh Vječnog Grada. Sljedećih dana posjetili smo Firencu, gdje smo se divili Michelangelovu Davidu. Okupani i osvježeni kišom, napustili smo i ovaj grad. Vlakom smo stigli u  Cinque Terre gdje su se neki rashladili kupanjem u moru na prekrasnim plažama Ligurskog mora.

Padova, mjesto dvojice svetaca, oduševila nas je svojom ljepotom. Zadivljeni smo promatrali neraspadnuto tijelo svetog Leopolda Mandića. Može li tko visok 1,35 cm, s govornom manom i nespretnog hoda postati velikanom svjetskih razmjera? Primjer sv. Leopolda Bogdana Mandića pokazuje nam da može. Tu kod našeg Hrvata ostali smo u molitvi, tražeći zagovor ovog malenog velikana kojem dolaze hodočasnici sa svih strana svijeta. Prošetali smo do bazilike sv. Antuna Padovanskog, gdje smo naslonjeni glavom na oltarnu ploču molili njegov zagovor. Posljednji dan bio je rezerviran za razgledavanje Venecije. Nedjeljnu euharistiju slavili smo u bazilici sv. Marka, koja nas je oduševila svojom ljepotom. Bilo je premalo vremena da bismo vidjeli sve ono što Venecija nudi te smo ovaj grad napustili u nadi da ćemo ga opet posjetiti. Povratak u Split začinili smo dvosatnim šopingom, što je posebno obradovalo ženski dio naše grupe. Očarane raznolikošću dućana usudile su se tražiti još jedan sat 'šopingiranja' no nisu ga dobile. U autobusu se pjevalo iz sveg grla, zajedništvo je bilo na vrhuncu. Sretni, puni dojmova i proširenih vidika vratili smo se u Split s vjerom da će nas ovo putovanje/hodočašće učiniti boljima.

Toni Krolo

Sveta misa na grobu svetog Ivana Pavla II.

Audijencija