Naši zboraši u Brodu "razvili" glazbene boje

Nakon mjesečnih svakodnevnih proba poslije nastave, a i tijekom nastave - kada je zatrebalo, puni entuzijazma i s velikim nestrpljenjem dočekali smo Smotru zborova katoličkih gimnazija, koja se ove godine održala 23. i 24. studenoga u Slavonskom Brodu u organizaciji Katoličke gimnazije fra Marijana Lanosovića.
 
Dalmatinac sam - pa zar da ne pjevam?!
 
Na gotovo osmosatnom putu prema "zlatnoj Slavoniji",  pod vodstvom s. Lidije i don Vedrana, posjetili smo spomen-dom Ante Starčevića, oca naše domovine, u njegovu rodnom mjestu Velikom Žitniku. Bio je to odličan trentuak za stanku i protezanje nogu nakon trosatnog putovanja, ali i za udisanje čistog zraka u idiličnom okruženju ličkog kraja, a tim više i za upoznavanje ovog velikog hrvatskog političara, publicista i književnika koji je "od početka svog političkog djelovanja do kraja života neumorno dokazivao kako je glavna i najosnovnija stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti dok ne bude samostalan i neovisan". Iako smo u autobusu trebali čuvati glasnice za nastup (tko od nas Dalmatinaca može šutjeti slušajući pjesmu i ne zapjevati?!), cijeli ambijent Velikog Žitnika i važnost Ante Starčevića za hrvatski narod bili su inspirativni za jednu malu "generalnu" probu, tako da nas je s. Lidija oslobodila od zabrane pjevanja te smo pred kipom Ante Starčevića zapjevali "Aleluju" Šime Marovića. Nakon toga, sve po starom - zabrana pjevanja do nastupa. 
 
Miris kraljevstva Božjega
 
Stigavši u popodnevnim satima u Slavonski Brod, nakon okrjepe i tonske probe, sudjelovali smo s ostalih tristotinjak gimnazijalaca iz deset katoličkih gimnazija na sv. misi koju je u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio mons. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda. Mons. Pažin je u svojoj homiliji naglasio da je u svijetu Isusa Krista najveći onaj koji svoj glas uzdiže na hvalu i slavu Bogu te da ljepota glazbe može donijeti miris kraljevstva Božjega jer upravo pjesmom najbolje izričemo posadašnjenje neba na zemlji. Na kraju svoje priopovijedi mons. Pažin je poručio: „Upravo time što pjevate, što živite glazbu, u ovoj kulturi trenutka i prolaznosti, površnosti i banalnosti od koje boluje ovaj svijet i u glazbenom smislu vi čuvate osjećaj za trajno uranjanje u dubinu božanske istine. Vi ste doista graditelji novoga neba i zemlje! Nastavite izgrađivati novo nebo i novu zemlju, novo Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji! Onako kako to činite glasom dok pjevate, činite zajedno sa svima nama i svjedočanstvom života, dostojnim jedinog Učitelja, Isusa Krista, Kralja u kojemu je sve stvoreno vidljivo i nevidljivo.“ Tijekom svete mise svaki je zbor imao unaprijed određen dio koji je svojim pjevanjem animirao pod ravnanjem naše s. Lidije koja se je uvelike pobrinula da sve djeluje veoma skladno - baš onako kako i dolikuje kada se daje slava i hvala Trojedinom Bogu.     
 
Pljesak molim...
 
Poslije svete mise održan je koncert u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivane Brlić-Mažuranić na kojem je svaki od deset zborova pred ispunjenim gledalištem izveo po dvije skladbe po svome izboru. Smotra nije bila natjecateljskog karaktera što nam je omogućilo da uistinu uživamo u nastupima svojih vršnjaka, da učimo od njih i da ih iznad svega nagradimo velikim pljeskom za njihovu izvedbu jer iza par minuta izvedbe na pozornici skrivaju se sati i sati predanoga rada. Čuli smo tako širok opus skladbi: od Mozartova "Ave Veruma", preko "Naranče" sve do skladbe "The lion king sleeps tonight". Naš je zbor otpjevao ulomak iz oratorija don Šime Marovića "Razvij trobojku, anđele" i četveroglasnu obradu stare božićne antifone "Puer natus". Sestra Lidija bila je veoma zadovoljna našim nastupom, mi baš i nismo - osobito kada smo po povrtaku preslušavali snimku svojih izvedbi. Naravno, uvijek postoji prostor za usavršavanje, tome i težimo, no vjerujemo da ipak možemo i moramo biti ponosni na svoj rad i na našu s. Lidiju koja je kao stručna koordinatorica uvelike doprinijela ne samo da se naš zbor dobro predstavi, već i da cijela smotra prođe u najboljem redu. Uistinu, kocert je bio na visokoj, profesionalnoj razini: od ozvučenja i rasvjete do izvedbi skladbi gimnazijskih zborova. Bila je to prava glazbena poslastica i večer za pamćenje. Na kraju koncerta svi su zborovi zajedno otpjevali „Hvalimo tebe“ Šime Marovića. Kao znak sjećanja na ovaj glazbeni susret, mons. Ivica Žuljević, predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole, zajedno s domaćinom ovogodišnje smotre, ravnateljem Katoličke gimnazije u Slavonskom Brodu fra Klaudijem Milohanovićem, uručio je svim zborovima prigodne programe i zahvalnice.
 
Šuška se...
 
Noćenje je bilo po obiteljima učenika Klasične gimnazije u Slavonskom Brodu i u franjevačkom samostanu. Treba li išta reći o velikodušnosti Slavonaca i njihovoj besprijekornoj gostoljubivosti? Sada smo je iskusili na svojoj koži. Na tome smo im od srca zahvalni uz poziv da dođu u Dalmaciju, u naš Split, gdje bi se, tako se barem "šuška", trebala dogodine održati sljedeća smotra zborova katoličkih gimnazija. 
 
Brod koji ima što reći
 
Poslije nedjeljne svete mise u franjevačkoj crkvi, gdje smo sa zadarskim kolegama animirali liturgijsko pjevanje, organizatori su nam omogućili stručno upoznavanje i razgledavanje Slavonskog Broda. U jednosatnoj šenji gradom posjetili smo, između ostalog, spomenik nulte kategorije - tvrđavu Brod koja je jedinstven i monumentalan primjer vojne fortifikacijske arhitekture 18. stoljeća u Slavoniji. Prema jednoj procjeni izdržljivosti brodske tvrđave, u slučaju klasične opsade neprijatelju bi trebalo deset dana pripreme za napad i 46 dana za zauzimanje čitave tvrđave. U tvrđavi smo posjetili i prvi svjetski muzej tambure. U samom postavu mogli smo vidjeti tambure četiri najpoznatija sustava gradnje od kraja 19. stoljeća do danas, mnoge fotografije, videozapise, plakete, priznanja… Posebno zanimljiv bio nam je kutak za majstorsku radionicu gdje smo dobili uvid u postupak građenja tambure... Još je ostalo mnogo toga što nam je Slavonski Brod htio ispričati o sebi, no i ovo što smo vidjeli bio je dovoljan razlog da mu se opet vratimo, nadamo se čim prije. 
 
Iz bajke u stvarnost
 
Vrijeme je bilo za obilati ručak u više sljedova koji nam je u franjevačkom samostanu omogućio fra Klaudije. A onda.... put po noge i povratak kući. Osam sati puta bilo je nedovoljno da obuhvati cijeli repertoar pjesama koje smo željeli ispjevati. S vremena na vrijeme netko bi spomenuo školu i obveze koje nas sutradan čekaju... No, ništa nam nije moglo pokvariti naše zajedništvo i dobru atmosferu u autobusu. U Split smo došli u kasim večernjim satima. Istina, bili smo umorni, no vjerujemo da je vrijedilo prijeći svaki kilometar Lijepe Naše i doživjeti "glazbenu bajku" na Brodu i biti njezin dio. 
Ante Čuić, 3.b